jezikoslovec

Fra Wiktionary
Hopp til navigering Hopp til søk

Slovensk[rediger]

Substantiv[rediger]

jezikoslovec

  1. språkforsker

Grammatikk[rediger]

entall totall flertall
nominativ jezikoslovec jezikoslovca jezikoslovci
genitiv jezikoslovca jezikoslovcev jezikoslovcev
dativ jezikoslovcu jezikoslovcema jezikoslovcem
akkusativ jezikoslovca jezikoslovca jezikoslovce
lokativ jezikoslovcu jezikoslovcih jezikoslovcih
instrumentalis jezikoslovcem jezikoslovcema jezikoslovci

Uttale[rediger]

IPA: [jɛzikɔˈslɔːʋət͡s]

Kvinnelig form[rediger]

Beslektede termer[rediger]

jezikoslovje